Na desnoj obali Une, kaldrmisanim putem iz Kulen-Vakufa, hodajući pješice nekih desetak minuta dolazi se u selo Havala koje se nalazi na istoimenom brdu. U selu se do prije posljednjeg rata nalazilo zajedno sa zaseokom Havalskim Ćojlucima oko 30 kuća. Tu su zidine male Turske utvrde stare 300 godina. Nastala je po predpostavkama u doba Sultana Ahmeda trećeg kada je Osmansko carstvo napravilo mnoge manje utvrde u Krajini zbog mogućeg pokušaja prodora Ugara. Zidovi su debljine do jedan metar visine do pet metara. Iznad ulaza u utvrdu je bila dažamija čiji mihrab se i sada vidi iznad samog ulaza. Na lijevoj zidini od ulaza bile su dvije tabije. Sama utvrda je bila promjera nekih petnaest metara širine i trideset metara dužine.
Havala je zajedno sa Kulen – Vakufom i Ostrovicom tada bila veoma strateški važna zbog trgovačkog puta i prelaza preko rijeke Une i daljeg puta prema Lici ,Dalmaciji i ostalim dijelovima Europe. Utvrdom je komandovao Dizdar koji je bio iz porodice Kulenović, čije su kuće bile u samoj utvrdi.
U blizini Havalske utvrde je begovsko mezarje gdje su ukopani članovi familije Kulenovića,koji su u to vrijeme bili dizdari i kapetani okolnih utvrda. Mezari su danas u veoma lošem stanju i trebaju hitnu konzervaciju ali po onome što je vidljivo, isklesani su sa mnogo mašte i detalja, cvijetnih uzoraka , vjerskih simbola, ajeta, sa tradicionalnim Turskim sabljama na muškim nišanima i Turskim turbanom na vrhovima muških nišana itd.

Mezari su rađeni u vidu sarkofaga, sa dva nišana,sarkofag je bio visine oko 50 cm i još nišanima visine oko metar, ispisani Arapskim pismom ali Turskim jezikom. Osnovni materijal je bio kamen, pravljeni su od kamena lakog za obradu, ali veoma otpornog na vremenske utjecaje, što se može vidjeti da su bez ikakve brige i zaštite još uvijek vidljivi mnogi detalji.
Uz mezare se nalazi i turbe Havalskog Dizdara Smail bega Kulenovića (sin slavnog Ostrovačkog kapetana Mahmut paše Kulenovića ) koji pogibe na mejdanu na planini Čovki iznad Kulen-Vakufa u borbi sa nekim harambašom. Turbe je porušeno u drugom svjetskom ratu. Po onome sto je ostalo vidi se da je turbe bilo podignuto na 6 stupova visine oko tri metra i sa kupolom na vrhu.




a koliko danas ima kuća na havali i čojlucima?
Nema na Havali nikoga kuće su porušene popaljene, a uz to velika je koncentracija mina tako da je i opasno
Postoji li stara slika Havale da znamo kako je izgledala nekada?Ja sam negdje nasao sliku(znaci nije fotografija,nacrtano)”kula Kulenovica”,ali ne znam jeli to Havala?!Steta,ogromna steta sto se stare kule(tvrdjave,stari gradovi)ne odrzavaju ili obnavljaju.Znam lahko je pametovati kad za sve treba para.
Sretno Almire.
Komšo, dobro je što radiš, ali može i bolje. Ima puno interesantnih stvari o kojima se može pisati. Na Havali je živio hadži-hafiz Gutlić, učen čovjek, ima potomke, mislim da je bio i profesor u ono vrijeme. Samo naprijed, svaka čast. Saib
selam jako lijepo almire hvala ti
zaista su to bili slavni dani bosne kad smo imali dizdare i vode koji su bili u prvim redovima a i njihovi sinovi. zato smo imali svoj ponos i alahov blagoslov.fatiha tim sto leze tu ako nekad budes imo priliku dodaj jos koju fotku.mislim da je to najljepsi dio bosne,jos jednom hvala.
Bravo Almire, jako ugodno sam iznenađen, da se je neko sjetio naših starih mezarluka, koji su jedan bitan dio našega vakufskoga identiteta.
Pored havalskih ima još dosta i drugih mezarluka, koji su nakon septembarske tragedije KV-a 1941. god. na žalost isto tako stradali kao i havalski. Iako su znatno manji i nepoznatiji, bilo bi dobro i njih fotografski dokumnetirati. U mojoj knjizi “tragedija Kuen Vakufa 1941. god.” ja sam ovu temu dodirnuo, jer sam jedan od rijetkih živih svjedoka tih nemilih zbivanja.
Puno srdačnih pozdrava
Abas Mušeta iz “Zagrađa”
uh nemojte me strasiti sa tim minama… je li stvarno to jos puno mina? pa ljudi idu gore…
pa sad manje vise postoje podrucja koja su tamo jos uvijek rizicna ali postoje mnoga mjesta gdje se ide radi i cak sto vise kosi trava vec dugo vremena poslije rata.
Almire pozdrav iz Slovenije. Kroz Havalsko groblje sam prolazio svaki dan, puno puta po noći, išao sam u školu u Vakuf, onda u Bihać srednja i viša škola- 1978 sam otišao u “svijet”.
Amire imaš li informacjo ili sliku s Ćojluka (havalskoga), kako je tamo, ima li ko da živi, Nuhagići, Gutlići…Sjerići…
Puno pozdrava!
Za svaku pohvalu
Svaka čast brate, ovo je jedan od najboljih načina da međusobnim dijeljenjem saznanja o vlastitoj prošlosti naučimo ono što moramo nastaviti prenostiti na buduće generacije o svojoj domovini i ponosnim precima. Selam i pozdrav svima iz Zenice.
Kačapor Fuad